uto, 14.07.2009
DA TE NISAM LJUBILA!!!
Sanjam nebo sa mnom tuguje
tebi moja duša putuje,
svake noći ti mi ulaziš u sne
kao da si sav od sitne prašine...
Hej da te barem nisam nikad ljubila
i da te nisam voljela, izgubila
još nosim tvoje ožiljke
ko žive rane peku me..
hej da te barem nisam nikad ljubila...
uto, 23.06.2009
Antonija Šola-Volim te
Sanjam da ti čujem glas
a sve je noćas protiv nas,
sanjam pijesak, valove
na prste stanem ljubim te!
Sanjam gledaš mi u dlan
i kažeš ovdje pripadam
kroz smijeh te ljubim noćima
sa zvijezdama u očima
Al' probude me koraci
razdvoje nas ljudi zli
o zabranjena moja ljubavi
Al' volim te u inat ljudima
jer trebam te ko zrak u grudima
i nedam te, zauvijek bit ću tu
za tebe znaj u dobru i u zlu
Al' probude me koraci
razdvoje nas ljudi zli
o zabranjena moja ljubavi!
I ne dam te zauvijek bit ću tu
u dobru i u zlu...
Plavi Orkestar - Ne mogu ti ništa osim srca dati!!
Još me boli jedina
Tu na mojim grudima
Gdje si glavu skrivala...
Neki stari razlozi
Sad su tako nevažni,
Sad su tako daleki.
Ne mogu ti ništa osim srca dati,
Osim svoje ljubavi.
Ne mogu ti ništa osim srca dati,
Uzmi ili ostavi!!!
Svaka moja mudra riječ,
Razum, svetinja i bol,
Padaju na pragu tvom.
Preslab da te zadržim
Prejak da ti oprostim
Morat ću da preživim.
ned, 14.06.2009
Za njega te molim...
Hvala ti što si i meni dokazao da je moguće bezuvjetno voljeti..hvala ti što je od svega onoga što sam ja nazivala ljubavlju,ostalo sijećenje..molim te Oče,čuvaj ga,prati svaki njegov korak i blagoslovi ga..daruj mu sreću,slobodu i spas i šapni mu ponekad,kad bude usamljen,da je voljen,,takav kakav je..i od tebe i od mene.. Oprosti mu sve njegove slabosti i sve njegove uvrede to je ono što te iskreno molim.
pet, 05.06.2009
MOJOJ PRVOJ LJUBAVI
Zašto sam te prestala voljeti kad ništa lijepo nije mi se zbilo,zašto a bio si mi sve.Kajem se što sam srcu dopustila da te zaboravi iako negdje duboko u meni postojiš...Zašto sam te morala izgubiti a ti si me najviše cijenio,ti si me volio i ti si mi vjerovao.Sve što mi se s tobom zbilo mene je ojačalo,ti si me naučio da volim i ono ružno što mi se s tobom zbilo ja pamtim kao ljepo jer si me cijenio i nikad me nisi riječima povrjedio.Sad tek vidim koliko mi nedostaješ u nekim trenucima,želim te zagrliti i da sve bude kao prije ali naše je gotovo...a tako bih željela vratiti jedan dio svoje prošlosti da budem samo tvoja i ničija više...Poželim da ovu lažnu ljubav zaboravim,da je nikad nisam ni srela i da sam samo tebe voljela,,da ti kažem da te volim najviše na svijetu...Poželim al sad je kasno...za mene i za tebe zauvijek PREKASNO.
ned, 31.05.2009
MOJA MOLITVA
Isuse pogledaj u moje srce,mnogo je toga život zapisao u mome srcu,na mome licu..Tebi je Isuse sve znano jer ti me poznaješ i ti sve znaš.Molim te moj Isuse da isprazniš moje grobove,grobove moga srca i duše.Možda je moje srce grob gdje je zakopana nada koje više nema.Možda su u grobovima moga srca mnogi koje više ne poznam i ne prihvaćam,kojima nisam oprostila ili koje više ne želim vidjeti.Isprazni takve grobove iz mog srca.Ima u mom srcu mnogo onih kojima više ne vjerujem da se mogu promjeniti...previše su me puta razočarali...isprazni taj grob iz moje duše.U mome srcu ima razočaranja nad samim sobom.Ne vjerujem više ni sebi,ne očekujem ništa od budućnosti..izvuci me iz groba u kojeg sam se sama zakopala.
Priznajem da je ponekad lakše oprostiti drugima,nego sebi.Ponekad me jako povrijede oni koje volim,i često im ne kažem kako to boli.I nakon nekog vremena kad bol popusti ja im oprostim.Ja ne volim biti posvađana i nisam zlopamtilo to Isuse ti najbolje znaš.Najbitnije mi je ako sam nekoga povrjedila da mi ta osoba oprosti.Ožiljak uvijek negdje ostane.Mnogo puta sam znala reći što ne mislim,uvrjediti i nekoga povrjediti,ti si mi oprostio ali jesu li mi oni ikad oprostili?Daješ mi svoje rame za plakanje i brišeš mi suze..Hvala ti što me svaki dan slušaš i što si bezbroj puta izlječio moje srce. AMEN
MOM ANĐELU ZBOG KOJEG SAM TUŽNA...
" Poslije nas, nemoj voljeti poslije nas neće biti ljubavi samo bol za mene samo bol i uspomene. Poslije nas, skupi hrabrosti poslije nas, neće biti radosti samo bol za mene samo bol i uspomene. Ja ću ostati, na našoj obali ja ću čekati, da sve se ponovi jer ne mogu ja bez tebe
Anđele moj, Tako te zovem, jer ti to jesi...moj anđeo...i moja ljubav. Ne znam da li ćeš ikada pročitati ovo, ali ja ipak pišem. Ogromna riznica sijećanja se otvorila, i uspomene naviru, i rječi se nižu, jedna za drugom....
Tražim te u kišnim jutrima...u suncem obasjanim danima, tražim te u noćima bez sna. Ne nalazim te. I dalje tražim tvoj lik u licima stranaca..i opet te ne nalazim. Izgubljena u vremenu i prostoru uzalud čekam ljubav da se vrati. I sve mi je teže, anđele moj
Znam da ti je potrebna širina, mnogo prostora za let. Pustila sam te. Željela sam, i dalje želim da dođeš do zvijezda. Tugujem zbog toga što do zvijezda stižeš preko trnja, i što ne mogu da letim i ja...s tobom anđele moj.
Bio si moje Sunce, moj osmeh, moj smisao života..bio si moje sve...A nisi bio moj
Bila sam tvoja draga, tvoja podrška, tvoj osijmeh i tvoja sreća...A nisam bila tvoja
Nismo mogli da sastavimo te naše dvije polovine srca u jedno...na žalost...Prepreke su bile ispred nas...
Srodne duše, dvije polovine srca, sreli smo se u krivo vrijeme da bismo bili i ostali zajedno.
Malo smo vremena proveli zajedno. Bilo je i suza, i smijeha...sreće i tuge.. I kada je morala da se donese odluka...odlučila sam...
Zato što te volim, i zato što ti želim samo dobro, pustila sam te.
Radujem se tvojim uspjesima..ali sam mnogo tužna...znam da ti ovo ništa neće značiti,ali
Čekat ću. Stpljivo. Bol je prisutna, ali jednog dana možda se i desi čudo..čudo koje će nam donjeti sreću... možda...to sada ne znamo.
..šapućem kišnim kapima tvoje ime, i dozivam te tiho u noćima bez sna.... boli i to što te rijetko sanjam
Anđele moj...tako te zovem, jer ti to jesi, moj anđeo..i moja ljubav....
Rekla sam da neću više...
A opet ti pišem.Šta da radim,kada te još uvijek volim.
I ove kasne noći, san ne dolazi.
Nikada te ja preboljeti neću. Ne mogu. Taman krenem da zaboravim, kada se pojaviš kao duh iz čarobne lampe.
Bezbroj puta sam stavljala točku na ovu priču. I bezbroj puta otvarala ovu Pandorinu kutiju punu sjećanja, suza, bola, tuge, malo smijeha i dodira nježnih.
Pretvaramo se da smo hrabri, a u stvari smo dvije kukavice.. Problem je u nama.
Ne možemo istovremeno da budemo moralni i čestiti, a u isto vrijeme da se krijemo zbog jednog otvorenog razgovora.
Evo, stigla je još jedna godina. Vidjet ću šta mi ona donosi.
Kocka je odavno bačena. Ti si na potezu.
Znaš da te volim najviše na svijet, sa svim manama i vrlinama, pokreni se, odluči se...čekam te..
Moja prva tuga....
Ponekad mi se čini da je najlakše otići...zaboraviti sve, zaključati riznicu sijećanja, završiti sve..i vinuti se put nebeskih visina.
Osjećam se tako posljednjih dana.
Ne vidim smisao sunčanog jutra, ni plavetnilo dana, ni noć obasjanu zvijezdama.
Moja sreća je izgubljena onoga dana kada sam se nje, dobrovoljno odrekla, iz razloga što nisam ona koja krade dijeci tatu.
Više je nisam pronašla, mada sam tragala za njom.
Gubim nadu da ću je ikada više i naći.
Uspjeh na poslu, omiljenost kod prijatelja,novac...ne mogu da zamjene dodire ljubavi.
A šta je život bez ljubavi? Ništa. Obična praznina.
I oni koji bi svašta dali da su na mom mjestu, izbegavaju..znaju da se iza svega krije tuga.
Tuga koja se vidi, i ne može da se sakrije, koja se osjeća u svakoj mojoj izgovorenoj rječi, u mom pogledu.
Tuga velika kao nebesko prostranstvo, kojem težim, jer do zvijezda stižem preko trnja...tuga...
DEPRESIJA
Ne pišem ovih dana. Šutim i razmišljam u tišini. Uhvatila me je dobro znana ljetna depresija. Ne mogu da izađem iz nje.
Tražim smisao u sunčanim jutrima. Ne nalazim ga.
Tražim svijetlost u vrelom danu, i ne mogu je pronaći.
Tražim nešto u vrelim ljetnim noćima i ne mogu da pronađem to nešto.
Slušam tužne i ružne vijesti. Oko mene također tuga. Lagano nestaje jedan svijet. Svijet kojeg sam poznavala i voljela.
Ne mogu da se naviknem na promjene. Ja sam rob navika. Jučer, sasvim slučajno, počela sam priču o njemu. Shvatila sam poslje da me muče ta sijećanja. A živim od njih.
Ne znam da napišem dobar post. Ovaj je previše obojen nekom sivom bojom svakodnevnice.
Tražim sreću u rijetkim nasmijanim licima. Lažan je osmijeh. Vidim to i osjećam.
Još jedno vrelo ljeto bliži se kraju, a mojoj tugi ne vidim kraj. Ne tražim puno.
Samo mrvicu razumijevanja, malo pravih osmijeha i iskrenih riječi.
Borim se protiv vještice zvane depresija, sa velikim slovom D. Kida mi dušu, razara tijelo, čini da postanem neka druga osoba.
Izgubljena u vremenu i prostoru, uzalud tražim LJUBAV da se vrati....
